cutanje


..tebi..

Inspirisana bolom, utehu pronalazim u pisanju.
  Opijena neispisanim recima, osecam vrtoglavicu i bol, bol koji razara svaki delic mog tela.

  Prekrivena plastom tuge, u samoci besciljno lutam ulicama na bih li pronasla odgovore koji mozda i ne postoje. Hladno je , telo mi se grci od  hladnoce, ali bojim se da odem kuci..Plasim se da cu svojim koracima probuditi secanja...
niko u meni nije uspeo da probudi tako divna osecanja kao ti, nisam ni znala da ona postoje sve dok tebe nisam srela...
Ti si uspeo da ih ozivis u meni. necu da se borim za nasu ljubav jer je suvise kasno..
Zivot nam nije pruzio priliku da se sretnemo ranije, ali nam je ipak pruzio sansu da se upoznamo.
Meni je pruzio sansu da osetim LJUBAV iskrenu i cistu kao suza.
Ti imas nekoga ko te ceka, voli i svojim zagrljajem stiti od zime, oluje vetrova...
Odustajem od tebe,a ova ljubav neka gori u meni do dana kada ce sve postati prah.
nadam se da se nece kao feliks podici iz pepela i ponovo oziveti.
Hvala ti sto postojis, ali ne za mene.
Bio si jedna zelja, jedan san, suza i bol. Ostao si neispunjena zelja nedosanjani san,
prolivena suza i bol.
Cuvaj mi se, i ne gradi srecu na tudjim suzama...
SAMO NEKA JE MENI DOBRO


merlin


evo jos jedna..tuge od sna


''

''22 Svetiljka je telu oko. Ako je oko tvoje vedro, celo ce telo biti osvetljeno; 23 ali ako je oko tvoje mutno, celo ce telo tvoje biti u tami.''

(Jevandjelje po Mateju) 


poljsko cvece

I kada mi kazu preboleces... ja ih mrzim.
Moj im pogled kaze sve. I kad mi kazu preziveces... ja im ne verujem.
Ti me ubijas.
Niko ne razume ono sto smo imali- pricu koja kao biser sija na mom dlanu.
Tako jednostavno lepu, a tako slozena po nastanku.
moje telo zivi u nadi da ce te ponovo imati.
Trese se od straha da ce te ponovo izgubiti u izmaglici vilinskog praha
koji mi dokazuje samo jedno: mozda nikada nisi ni postojao?
Ako nisi zasto onda tako prokleto bolis?

 

http://rapidshare.com/files/58698035/09_-_Track__9.mp3.html -- nisam mogla nigde spot da nadjem pa skini...


..opet..

Kada bi zemlja mogla da prestane da se okrece ,
kada bi vreme moglo da se zaustavi....
Mozda bi se velika pecina praznine i samoce napokon ispunila.
Cime? Nije vazno - lazima, srecom, tugom, neiskrenoscu... sve jedno je...
Ravnodusnost prema sreci i drugim ljudima je odlika ljudi koji su postali tupi od bola!


..ulica prosijaka..

Ponekad odem u ulicu prosjaka i umesto sesira u ruci drzim srce otvoreno. Iprocice sati, i procice dani, i procices ti - ali nemo... Ponekad odem u ulicu prosjaka i cekam... i cekam da mi neko rec covecnu pokloni... i procice sati, i procice dani, i procices ti - i drugi ce... Sve cesce odlazim u ulicu prosjaka, i umesto sesira....drzim srce otvoreno, i cekam mozda ce neko u ulicu doci i videti ruku, ali nece proci nemo.......


severina


pile


kako?

Kako da te zovem, pitam se,
kako da te zamisljam u svojim snovima,
kako da izdrzim tvoj prvi poljubac
i nebesku srecu
koju cuvam u sebi poput belog goluba?

Kako da objasnim prvu suzu
koja ce se sliti kao kap kise
niz zamagljeno staklo
ispisujuci tvoje ime?

Kako da izbrojim zvezde
koje me nocu stite od tebe
i brane ti ulazak u moje srce...?


.......

Cuvaj me u malom kutku svog srca, neka ti moje misli ne remete ni jedan trenutak zivota, a voli me tek toliko da znam da postojim!
2007-09-25 


sto bespuca


SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

- O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega niko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
 
Tin Ujević


......

Mnoge noci sam provela sama razmisljajuci o tebi, ali sma shvatila da to nicemu ne vodi. Ti ces ostati onakav kakav si oduvek i bio. Nije vise vazno sta ja osecam , sve je vec receno.. Mi proslost mozemo pamtiti ali je ne mozemo promeniti. Jednom cemo valjda sve ovo preziveti preboleti. ..Zao mi je sto si sumnjao u moju ljubav. Znaj sada kada je gotovo sve da sma te volela vise nego sto sam smela. nisam mogla a i sada ne mogu da se pomirim sa tim da ti nikada nisam rekla koliko mi znacis...koliko te volim. necu ti smetati zapoceces nov zivot i mi cemo tada biti blede senke proslosti.Reci mi sada gde da pobegnem gde da nestanem da me na teba ne podseca sve sto dodirnem ...